Mercan Dede

Mercan Dede — Biografija

Mercan Dede, čije je pravo ime Arkın Ilıcalı, rođen je 1966. u Bursi; poznat je kao tursko-kanadski nej-izvođač (svirač na neju), kompozitor, producent i DJ. U svojim elektroničkim projektima koristi ime DJ Arkin Allen. Kombinirajući svoje majstorstvo na tradicionalnim instrumentima poput neja i bendira s elektroničkim zvucima, razvio je stil svjetske glazbe koji spaja akustični duh sufijske glazbe s istočnjačkim melodijama te je dosegao međunarodnu publiku.

Zanimanje za glazbu pokazao je rano; s otprilike petnaest godina počeo je svirati nej, a potom se okrenuo udaraljkaškim i žičanim instrumentima poput bendira i uda. Tradicionalno se obrazovao kod majstora sufijske glazbe; među njegovim učiteljima navode se Nezih Uzel i nej-umjetnik Ömer Erdoğdular, a od Niyazija Sayına naučio je ebru. Učenja Mevlane Celâleddîna Rûmîja bila su temeljni izvor inspiracije za njegovu umjetnost. Na Sveučilištu u Istanbulu studirao je novinarstvo i fotografiju; 1997. preselio se u Kanadu i nastanio u Montrealu, gdje je na Sveučilištu Concordia završio preddiplomski i diplomski studij likovnih umjetnosti. Tamo ga je impresionirala moć techno glazbe da okuplja ljude u zajedničkom transnom ushićenju. Godine 1997. osnovao je Mercan Dede Ensemble; ime je preuzeo iz jednog lika u romanu Kitab-ül Hiyel İhsana Oktaya Anara, a riječ dede počasna je titula koja se u sufizmu dodjeljuje duhovnim starješinama.

Njegov prvi album Sufi Dreams izašao je 1998. pod etiketom Golden Horn, a njegova glazba korištena je u njemačkom televizijskom dokumentarcu. Uslijedili su Journeys of a Dervish (1999.), te Seyahatname (2001.), komponiran za koreografiju Beyhan Murphy, a potom Nar (2002.). Album Su (2004.) dva je mjeseca ostao na prvom mjestu Europske ljestvice svjetske glazbe; zatim su došli Nefes i 800 (2007.), nazvan u čast 800. godišnjice Rûmîjeva rođenja, od kojih je potonji također zauzeo vrh iste ljestvice. Godine 2013. objavljen je dvodijelni Dünya. Dede, koji je dvaput nominiran za BBC Radio 3 Awards, surađivao je s umjetnicima poput Susheele Raman, Azama Alija, Dhafera Youssefa, Sheeme Mukherjee, Hugha Marsha i Ceze. Pojavio se u dokumentarcu İstanbul Hatırası: Köprüyü Geçmek Fatiha Akına iz 2005., a njegovi likovni radovi izlagani su 2023.–2024. u Istanbulu u Casa Botteru.